Dobrica Ćosić, po mnogima otac srpske nacije, je jednom prilikom rekao, da smo Kosovo izgubili pre mnogo decenija, na Brionskom plenumu, sramnom smenom vrha Službe državne bezbednosti i da sve što se potom dešavalo je samo posledica loše državotvorne politike koju je Jugoslavija, a potom i Srbija vodila…
Radmilo Bogdanović, eks srpski ministar policije u vreme najveće moći
Slobodana Miloševića, znao je da mi kaže, da je situacija na Kosovu
imala svoju višedecenijsku pripremu kojoj Srbija, ali ni Jugoslavija
nije znala (htela) da zaustavi, jer je na to uticao presudno spoljni
faktor: “ Šezdesetih su Šiptari sa Kosova i Metohije su tražili
građanske slobode, koje im je navodno ukinuo SDB i lično Aleksandar
Ranković, pa je onda smenjen Ranković! Onda su osamdesetih godina
prošloga veka uzvikivali na demonstracijama – Kosovo Republjik i na
kraju su devedesetih krenuli u stvaranje nezavisne države na tlu
Srbije”!? Ovako je sva dešavanja na Kosovu i Metohiji komentarisao
Radmilo Bogdanović…
Jovica Stanišić, jedan od najbližih saradnika predsednika Miloševića u
najstrašnijim godinama ratova devedesetih, znao je kako će se cela priča
oko Kosova završiti, jer Miloševićeva vojno-politička mašinerija nije
bila dorasla trenutku i ondašnjim međunarodnim okolnostima u kojima je
Srbija bila za vreme nekoliko godina teške izolacije…
“ Umesto da se jedan najobičniji kriminalac i drumski razbojnik Adem
Jašari uhapsi na način na koji se hapse ljudi njegovog soja,
Miloševićeva vojna mašinerija na selo i njegovu porodičnu kuću šalje
vojsku i tenkove, te mu je time dala lažni legitimitet, učinila ga
nekakvim lažnim šiptarskim herojem, borcem za nezavisnost, a omogućila
mu da zarad “svoje guzice”, žrtvuje članove svoje najuže porodice, pri
tome pucajući u leđa sinovcu koji je hteo da se preda, čineći ovaj
događaj mitskim zbog čega su mu i spomenik podigli” – rekao je autoru
ovog teksta Stanišić!?!
Ako je sve ovo rečeno tačno, a sigurni smo da velika većina Srba deli
ovo mišljenje, pitamo se, zaašto oni, koji su i zbog Kosova rušili i
srušili Miloševića nisu ispravili tu istorijsku nepravdu,odnosno nisu
bar vratili ono malo vojske i policije na Kosovo, ako već nisu uspeli da
tu teritoriju i praktično vrate pod okrilje i nadležnosti države
Srbije? I što je još gore, zašto takvi danas, dvadesetak godina kasnije,
spočitavaju Aleksandru Vučiću, paleći lažne vatre, šaljući kroz Srbiju
dimne signale – kako je on prodao Kosovo? Kome bre? I šta Vučić može da
proda – što nije prodato? Šta da potpiše što već nije potpisano?
Ali, nastavimo tužnu srpsku epopeju besmisla, pokušaja nametanja
kolektivne amnezije, budalaštine i pokvarenštine, kako neka sadašnja
vlast predaje (prodaje) Kosovo i Metohiju!?!
Dosovci dolaskom na vlast u opšđtoj histeričnoj pomami, rasprodaji
srpskih preduzeća i ličnom bogaćenju nisu stigli ni da se bave pitanjem
Kosova… Pardon! Ako tim pitanjem nije stigao da se bavi premijer Zoran
Đinđić, šta je radio po tom ključnom srpskom nacionalnom pitanju
predsednik dr Vojislav Koštunica? Osim što je amnestirao 2.000 terorista
iz srpskih zatvora, glumeći nekakvog lažnog Mendelu ili čak možda
Mahatmu Gandija?!
Zašto danas ćuti prepošteni dr Koštunica Vojislav? Zašto srpskom narodu
konačno ne objasni, zbog čega su on( kao premijer)) i Boris Tadić (
tadašnji predsednik Srbije) gledajući u oči slagali Putina, dok su mu u
njegovom kabinetu tvrdo obećali da se pitanje Kosova ne sme izmestiti iz
SB Ujedinjenih nacija u krilo EU, odnosno predati u nadležnost
EULEKS-a, jer je to, po Putinovim rečima “ jedna neformalna grupa
interesnih etuzijasta na rekreativnim zadacima”….Zašto su dozvolili da
potom u vladi Srbije Božidar Đelić i onaj “ mali Pozderac ( mislimo na
Vuka Jeremića) izlobiraju da se jedna takva katastrofalna odluka
usvoji!?
Šta se potom dešavalo? Pa, dešava se novi pogrom Srba i drugog
nealbanskog stanovništva na Kosovu, pale se ponovo naše svetinje i kao
šlag na tortu stiže – proglašenje nezavisnosti! Šta je Srbija učinila?
Ništa. Tadić je glumio “ plejboja Džordža Klunija”, a njegov “ domali
Vuk Jeremić” je po belom svetu lobirao “ za svoju guzicu”, jurio
sponzore za čelno mesto u Ujedinjenim nacijama. Kao i njegove djedove,
Srbija ga u tom trenutku nije uopšte zanimala?!
I na kraju, postavlja se granica naa Jarinju i Brnjaku! Tu je bio kraj
srpske “hrabre borbe za Kosovo”!!! Oni koji danas dižu glas, optužuju –
tada su ćutali. Podvijenog repa.
A, da. Desio se Koštuničin ustav u kome je uradio onop što smo svi znali
da nije istina! Kao ono u bajci o carevom novom ruhu… Ugradio doktor
Vojislav da je Kosovo i Metohija neotuđivi deo Srbije, teritorija u
kojoj ni tada, kao ni sada Srbija nema nikakve držaavne ingerencije!
Osim naravno straha šiptara da bi Srbija, nedaj bože, itekako znala da
zaštiti one preostale Srbe, ako bi, opet krenuli na njih: da proteruju,
pale i ubijaju…
I šta sada? Zar je moguće da smo i dalje toliko obnevideli i licemerni,
da jedinog srpskog političara u poslednjih 100 godina koji se na pravi
način bori protiv sila zla i najvećih moći – nazivamo izdajnikom,
političarom koji krši ustav, kome, čuj treba suditi…Bla,bla…
Zar ne treba suditi prvo onome ko je svesno obmanuo srpsku javnost
usvajajući ustav sa Kosovom kao neotuđivim delom Srbije, a znao je, da
je već tada to bila oteta teritorija na kojoj Srbija nije imala nikakve
državne ingerencije? Ako se slažemo, da bar još uvek nema toga srpskog
državnika koji će potpisati priznanje Kosova, onda nemojmo biti toliki
licemeri i ljigavci, pa optuživati onoga koji jedini u poslednje dve
decenije “cedi suvu kosovsku drenovinu”, ne bi li nešto uspeo, ne bi li
život preostalih Srba na Kosovu učinio dostojnim čoveka u 21.veku!?
Zašto ti branitelji srpske časti i teritorije nisu tako dično ustali
protiv onih koji su srušili Miloševića, koji je bar pokušao da silom
brani Kosovo, iako je znao da je to bilo raavno samoubistvu? I bilo je.
Zašto oni koji danas napadaju Vučića, sprdajući se sa planom o nekakvom
razgraničenju nisu napadali Đinđića zbog Kosova, Koštunicu, Tadića,
Živkovića.. Šta su oni uradili za Srbe na Kosovu, srpske svetinje, osim
što su kao nojevi zabijali glavu u pesak, verujući da su time oterali
taj problem od sebe….Koliko se novih srpskih porodica iselilo u vreme
njihovog vladanja jadnom Srbijom? Sa Kosova su pobegli i srpski tajkuni,
da sa dedinjskih balkona – mitinguju “Nedamo Kosovo”!
Bojim se, da ona manjinska Srbija, ali ona koja žestoko muti vodu na
zapadnim vrelima svetske hegemonije i sile – ne zna šta radi? Nisu
svesni, koliko otežavaju ionako teški položaj Srba na Kosovu… Jer, to
što Srbija nije priznala Kosovo, nije zaustavilo pola sveta da prizna
ovu prvu u svetu čistu narko državu!!! A, Srbi koji su tamo ostali,
moraju da žive, moraju da se uključe u sistem, ma koliko on bio
zločinački… To je jedini uslov njihovog opstanka u uslovima, kada
šiptarske teroriste u lister odelima hrani i brani Amerika…
Vučić danas prolazi isto ono što su brojni srpski velikani doživljavali
kroz istoriju. Poslanici su se tukli u Skupštini ne želeći gradnju
železnice… Teslu su smatrali ludakom koji je hteo da nekim “ludorijama”
zapali hotelsku sobu u Beogradu…
Ali, zbog one razumne, poštene, većinske Srbije, Vučić neće stati niti
posustati, ma koliko ga boli neprihvatanje te ideje o razgraničenju!?
Baš kako reče davno Nikola Pašić: “ Spasa nam nema, propasti nećemo”!
Vučić bi mogao da kaže: “ Spasa za Kosovo nema, ali ga priznati
nećemo”!?!
U prilog tome čestitke na pobedi svim srpskim listama na izborima za
gradonačelnike. Još jednom su pokazali da ozbiljno brinu o svojim
sugrađanima, da ne nasedaju na laži i provokacije, koje na žalost stižu
od nekih iz Srbije i da će i dalje biti verni svojoj matici Srbiji!
P.J.