Pre će ovce dati vucima nego nakupcima: Nevolje stočara oko Ljubovije

Stočari iz sela u planinama oko Ljubovije imaju problem plasmana svojih proizvoda. Stari kupci ne dolaze, pojavljuje se samo poneki prekupac koji bi hteo da kupi vrhunsko meso u bescenje.

Vanredna situacija promenila je planinsko seoce Zabrđe na obroncima Bobije, nadomak Ljubovije. Broj meštana je sa dosadašnje dvojice, Bobana Vićentića i Slobodana Vićića, naglo skočio za nekoliko stotina procenata. Posle dolaska „izbeglica“ koje su se zbog virusa korona iz gradova evakuisale u zdravo selo na ždrelu klisure Trešnjice, sada Zabrđe broji gotovo 10 stanovnika.

Uglavnom je reč o starijima koji su došli na porodična imanja da malo rade oko malina, dok ne prođe epidemija. Mislili su da će trajati kratko, a onda ih je zatekla odluka o ukidanju međugradskog saobraćaja, pa su morali da ostanu. Tek tada su videli da je đavo odneo šalu i da će vanredna situacija da potraje. Bili su uplašeni i zbunjeni, ali smo ih malo smirili i preporučili im rad na svežem vazduhu i šetnju po planini – izveštava šeretski o situaciji u Zabrđu Boban Vićentić, koji je do pandemije činio celu polovinu seoskog stanovništva.

Potom ozbiljno dodaje da su čuveni stočari sa planina oko Ljubovije pred ogromnim problemima plasmana svojih proizvoda. Jaganjci su porasli, stada su velika i za njihovu prehranu treba svakodnevno izdvajati sve više novca, jer još nema dovoljno trave za ispašu, a kupaca nema ni od korova.

Stada su nam narasla i, kako je krenulo, davaćemo ovce i vukovima, jer ne možemo da dođemo do naših kupaca, a oni do nas još manje – gorko se šali Vićentić. – Mnogi ljudi koji su redovno naručivali našu jagnjetinu, naročito za Đurđevdan, otkazuju narudžbine, jer ne znaju da li će uopšte moći da zovu goste na slavu. Čujemo i mi u Zabrđu da u gradovima skaču cene hrane, a mi ovde imamo problem što nemamo kome da je prodamo. Pojavljuje se samo poneki nakupac koji bi hteo da kupi vrhunsko meso u bescenje. Ljudi kažu da će pre dati ovce vukovima nego što će dopustiti da ih neko ponižava i pljačka. Narod iz gradova i ne zna da korona sada preti da uništi ono što je ostalo od srpskog stočarstva, a taj virus će onda da pogodi i njihov džep.

Još nema dovoljno trave za ispašu

Zabrđani Boban Vićentić i Slobodan Vićić su se devedesetih vratili iz gradova na porodična imanja da bi se bavili stočarstvom i voćarstvom. Gaje dobre rase ovaca i autohtone vrste svinja koje su na ceni kod gurmana širom Srbije, ali su zbog ograničenja u saobraćaju ostali bez mnogih mušterija, kao i mnogi drugi stočari sa Podrinskih planina.

Otišli smo iz grada da bismo živeli kao svoje gazde i domaćini na selu. Strašno je kada vidite da se ogroman uloženi rad nalazi na ivici propasti, bez vaše krivice – kaže Vićentić.

„OKRUGLI STO“ PROTIV DEPRESIJE

I pored svih muka koje ga pritiskaju ovih dana, Vićentić nam kaže da je za pridošlice iz gradova delotvorno i okupljanje oko talandare, važnog instrumenta ovdašnje „medicine“.

To ti je onaj veliki metalni tanjir sa poljoprivredne mašine tanjirače, koji je idealan za pečenje ribe i mesa, kada se stavi na gomilu žara. Radi otprilike kao sač. Ispostavilo se da je taj naš okrugli sto idealan za lečenje depresije izazvane izolacijom. Naročito kada se terapija ribom iz bistre Trešnjice ispečene na talandari pojača dozom domaće šljivovice – daje recept Vićentić.

Mačvanski Info / Novosti / Foto: B. Subašić