Zgrada “Dekora” uliva stravu Šapčanima

Zašto u centru grada stoji ruina od poslovnog objekta nekada uspešnog građevinsko-zanatskog preduzeća kojeg je uništila tranzicija, još nema odgovora.

Ruina sa polupanim prozorima i zakovanim daskama preko njih, na svega 500 metara od centra grada, to je danas poslovna zgrada svojevremeno poznatog šabačkog građevinsko-zanatskog preduzeća „Dekor“. Tako razvaljena stoji još od poništene privatizacije početkom dvehiljaditih, a koja je, da ironija bude veća, prethodno bila proglašena jednom od najuspešnijih. U međuvremenu, zgrada „Dekora“ je promenila još dva vlasnika, ali zašto o njoj niko ne brine, pitanje je na koje smo pokušali da dobijemo odgovor.

Nastalo od molersko-farbarske zadruge, osnovane 15. maja 1945. godine, preduzeće „Dekor“ je do početka raspada SFRJ izvodio radove širom zemlje, ali i na gradilištima u državama severne Afrike. Na aukciji održnoj 5. oktobra 2002. godine u prostorijama Privredne komore tadašnje SRJ preduzeće je prodato Milisavu Teodoroviću, vlasniku konkurentske firme “Duga M” za čak 50 miliona dinara. Od početnih 1,13 miliona dinara, pa do astronomske cene od (tada) 820.000 evra, Teodorović je stigao licitirajući sa Petrom Šakanom, vlasnikom takođe šabačke molersko-farbarske firme “Duga-Šakan”.

Velika zainteresovanost kupaca za najstariju šabačku firmu u ovoj branši tumačena je atraktivnom lokacijom od 19 ari pored takozvanog Malog parka, kao i vrednom jednospratnom poslovnom zgradom od 762 kvadrata (381 kvadrat u osnovi). Na istom placu, u dvorišnom delu, nalazila su se još četiri građevinska objekta od 330, 374, 118 i 44 kvadrata, ukupno 866 kvadrata, koji su preduzeću služili kao magacinski i pomoćni prostor.

Privatizacija “Dekora” doživela je potpuni fijasko već godinu dana posle aukcijske prodaje. Pošto su otkrili oglas kojim je novi vlasnik zakazao rasprodaju osnovnih sredstava preduzeća, radnici su stupili u štrajk. Na svetlo dana, ubrzo, izašle su zatim i mnoge druge sumnjive “rabote”, a pošto Teodorović nije u roku uplatio drugu od šest ugovorenih rata Agencija za prvatizaciju je 19. novembra 2003. godine s njim raskinula kupoprodajni ugovor.

Od tranzicione „avanture“ preduzeće se nikada nije oporavilo. Dospelo je u stečaj koji je 2007. godine okončan bankrotstvom i prodajom imovine (placa i građevinskih objekata na njemu) kompaniji „Jovanović“ iz Šapca za 14.770.000 dinara (tada oko 185.000 evra). Ono malo preostalih radnika, od 192 koliko ih je bilo u oktobru 2002. godine, a koji su svih tih godina bezuspešno obijali pregove gradskih i državnih službi završilo je na ulici.

Kada je i za koliko kompanija “Jovanović” preprodala plac i zgradu “Dekora” šabačkom građevinskom preduzeću “Set”, koje je u Katastru upisano kao novi vlasnik ovih nepokretnosti, nismo uspeli da dobijemo zvaničnu potvrdu. Na susednom placu, koji izlazi na Masarikovu ulicu, a koji je “Set” pribavio od vlasnika (sada srušenih) privatnih kuća, u međuvremenu je ozidana stambena zgrada.

Na naša pitanja, upućena vlasniku ili odgovornom licu “Seta”, koja smo dva puta poslali elektronskom poštom, nisu stigli odgovori. Ukoliko je cena po kojoj su kompaniji “Jovanović” plaćeni plac i objekti poslovna tajna (nezvanična informaciija je da se radi o 300.000 evra), u interesu javnosti svakako jeste da se zna da li preduzeće u skorije vreme planira da zida na toj parceli, s obzirom da je zgrada “Dekora” neadekvatno obezbeđena i da u tako ruiniranom stanju predstavlja ozbiljnu opasnost po građane ovog kraja.

Preko puta su parkić i novosagrađano dečje igralište. Taj deo ulice, gde se nalazi “Dekor” nije osvetljen, i nimalo nije prijatno proći pored napuštene zgrade, a kamoli pustiti decu da se igraju. Mnogo puta smo videli kako u nju ulaze narokomani, a nedavno su primećeni i migranti, koji se verovatno tu uvlače da bi prespavali. Kako smo čuli, “Set” je na toj lokaciji hteo da zida novu stambenu zgradu, ali zašto su odustali nije mi poznato”, kaže nam Miloš Vuksović, koji živi nedaleko od Malog parka.

Ipak, nezvanično saznajemo da je šabačka građevinska firma nameravala da na placu “Dekora”, iza svoje novosagrađene zgrade u Masarikovoj ulici, zida još jedan višesprani stambeni objekat, koji bi izašao na susednu Ulicu Miloša Obilića, i da je već bila postigla dogovor sa vlasnicima kuća na nedostajućem delu lokacije. Međutim, za realizaciju projekta bilo je neophodno promeniti urbanistička akta, i zonu indivudalnog prevesti u zonu kolektivnog stanovanja. To je naišlo na otpor stanovnika ulice, pa gradska uprava preduzeću nije izašla u susret.

Na upravnoj zgradi “Dekora” i danas stoji mermerna ploča sa imenima njegovih 13 osnivača: Milana Vojinovića, Save Đedovića, Branka Ercega, Miodraga Zoranovića, Ljubomira Ilića, Milosava Jeremića, Vojislava Lazarevića, Ilije Lazarevića, Jovana Lalickog, Tanasija Lukića, Branka Mostarca, Josipa Rukavine i Vojislava Savića.

Međutim, kao nemi svedok početka novog milenijuma, na fasadi se nalaze i očajničke poruke, koje ilustruju kroz kakav su sve pakao prošli preostali zaposleni ove firme u periodu tranzicije: “Uhapsiti lopove”, “Opština ćuti”, “Vratite preduzeće”, “Opštinski sud je korumpiran”… a koje kiša i vetar nisu sprali iako je od tada prošlo više od decenije i po.

Mačvanski Info / Miroljub Mijušković Blog / Foto: Miroljub Mijušković Blog