Predsednik Vučić je sasuo istinu u lice Srbima. Rekao i dokumentovao koliko je teško danas boriti se za Kosovo, koliko je toga izgubljeno našim nemarom ili namerom? Potpuno je svejedno.
Srbija je čula ono što je morala da čuje. Ono što su svi oni drugi pre njega, sakrivali i od samih sebe. Sipao je istina kojom je istreznio kafanske Srbe, otresao ulične bukače i sve one koji bi iz Beograda i sa Dedinja da brane svetu srpsku zemlju, srpske svetinje i ono malo preostalog našeg naroda na tim istim prostorima…
U Skupštini Srbije juče samo nije bilo onih, koji su morali da budu. Bili oni danas minorni političari, penzioneri, mačkari ili lažni plejboj igrači na vračarskim guvnima i kafićima! Srbija se danas s pravom pita, gde se dedoše oni veliki Srbi, najpošteniji među nama, koji su “ glavu davali, ali Kosovo nisu davali”, poput jednog dr Vojislava Koštunice? Gde se dede “ pootac srpske nacije” ( za oca nacije je bio proglašen Dobrica Ćosić), razboriti Srbijanac, potomak kažu čistog Šumadinca, zaštitnika svih Srba, čovek koji je trebalo da bude glavni grudobran da se ne ispuni ona čuveno predskazanje “ da će svi Srbi stati pod jednu šljivu”!?
I šta smo mi Srbi dobili. Od čoveka koji je (po ličnom skromnom mišljenju) jedini mogao da pobedi Miloševića na onim izborima 2000., za koga se verovalo da može urazumiti Zapad da nam bar povrati život Srba na Kosovu, ako ne i toritoriju koju su od Miloševićeve države oteli – dobili smo duplo golo! Ništa. Dobili smo da taj isti Koštunica čini nove ustupke, one koje ni drčni i po malo cinični Milošević nije hteo ni da čuje, kada mu je na tacni Holbruk donosio svilen gajtan u koji su stali svi Srbi sa Kosova!
Koštunica je bio naša poslednja nada,dok je u stvarnosti bio preplašena pudla, koja je bežala od straha pod kauč. Bio je i mala maca koja je prela vunicu koju su donosili zapadni emisari: od amnestiranja šiptarskih terorista-ubica iz srpskih zatvora, do onoga najstrašnijeg: dozvoljavanja da nas “kadije tuže i sude u Briselu”… Kap koja je prelila čašu gorčine, a koju su nam servirali ondašnji “Velikosrbi”, Tadić i Koštunica je šiptarsko proglašenje nezavisnosti države Kosovo, dozvoljavanje da nam NATO postavi granice između dve srpske teritorije, one na Kosovu od one ka centralnoj Srbiji! I ko je kriv? Zašto njihovi politički repovi, koji se lenjo vuku po beogradskim ulicama danas najpogrdnije vređaju drugog čoveka? Ni krivog, ni dužnog…
Da li se neko može umiroviti, može mirno otići u penziju i odreći se svega onoga zbog čega ga je inače narod i izabrao! Zar je moguće da je dr Koštunica “preko noći” zaboravio sve o Srbiji i Kosovu? Zašto se predao i zašto sada, kad je bez vlasti i bez ikakve političke moći ne stegne petlju i objasni srpskom narodu zašto nas je zamajavao sve one godine, zbog čega je, na kraju krajeva, rušio Slobodana Miloševića?
Kaži Vojislave, bar sada, ko te je uplašio, zbog koga si se uvukao u ljušturu malog običnog dorćolskog penzionerčića, umornog deke, koji troši sumorne staračke dane, lažući sada samo sebe, da je učinio sve da Srbija danas ne bude tamo gde je sada: Na giljotini mračnih sila sa zapada, na kojoj je danas postavljena glava Aleksandra Vučića!? Zar je utihnula profesorska savest, da nema šta da kaže ni onima koji su ga godinama podržavali, verovali u njegovu razboritost i imanje “onih stvari”.
Ali, dr Koštunica danas ćuti. Čak i tišina oko njega priča, a on i dalje ćuti. Sujeta, strah ili ljubomora, tek ni jednim jedinim gestom neće da pomogne Srbiji. Kao što to nije uradio ni dok je bio njen predsednik. Hranio je oko sebe i dobro podgojio svoje saradnike, da “ mogu gladovati bar davdesetak godina”! Ko razume razumeće. A, Koštunica, neka ćuti, neka uživa u samoći, ličnoj nemoći i grehu koji je počinio prema svima nama, prema Srbiji kojoj se više puta zakleo na vernost!
A, šta tek reći o srpskom “Đordžu Kluniju”. Umišljeni ljubimac žena nije dalje od njih ni stigao za silne godina predsednikovanja! Sve ostalo u njegovoj političkoj karijeri je jedna praznina. Belilo i ništa više. A, šta bi se od njega i očekivalo, ako je njegov koalicioni partner od 2000. dr Koštunica totalno podbacio. Tadić jednostavno nije imao vremena za Kosovo, za svetu srpsku zemlju, zbog čega ga niko nije ni obaveštavao o najbitnijim odlukama i direktivama koje su stizale sa Zapada.
Da li su zbog toga obojica ključne godine srpskog državotvornog stradanja posle 5.oktobra – prespavali. Svako na svoj način. Koštunica, kroz popodnevne dremke, Tadić posle burnih noći… A, da smo u pravu, dokaz je današnjica. Tadić, kao i njegov politički ideološki partner, demokrata Koštunica – ne oglašava se. Ni on nema šta da kaže o Kosovu. Možda je u pravu. Za njih je ta priča odavno završena, pogromima nealbanskog stanovništva, paljenjem srpskih svetinja, postavljanjem granica i na kraju proglašenjem nezavisnosti narko države Kosovo!
U tom slučaju, obojica su u pravu. Ni Tadić ni Koštunica ne treba da se oglašavaju. Sramota ih izgleda da priznaju, da su oni dozvolili ono zašta danas optužuju Vučića…
P.J.