Vojvoda Putnik

Uvek treba da se podsetimo naših istorijskih junaka. Jedan od njih svakako je čuveni vojvoda Radomir Putnik. Vojvoda Putnik rođen je Kragujevcu 1847. godine a umro je u Nici 1917. godine.

Tokom svoje bogate vojničke karijere bio je dva puta načelnik Glavnog generalštaba, pet puta ministar vojni i načelnik Štaba Vrhovne komande Vojske Kraljevine Srbije u Balkanskim i Prvom svetskom ratu.Jedan je od najodlikovanijih ličnosti u srpskoj istoriji. Dobio je brojna odlikovanja. Ističem ovom prilikom Orden Karađorđeve zvezde I reda, Orden Takovskog krsta II reda, Orden Belog orla III reda, Orden Svetog Save I reda, Orden Svetog Mihaila i Svetog Đorđa I reda i Orden Svetog Stanislava I reda.

Kao pitomac Vojne akademije, prvobitno se školovao za artiljerijskog oficira, ali je kasnije promenio interesovanja u pravcu generalštabne službe. Borio se u srpsko-turskim ratovima 1876 – 1878. kao major, komandant Rudničke brigade. Ušao je 16. decembra 1877. godine posle nekoliko dana teških borbi u od strane Turaka napušteno selo Nišor.

Tokom drugog srpsko-turskog rata je odigrao važnu ulogu prilikom oslobođenja Niša. Za vreme srpsko-bugarskog rata vršio je funkciju načelnika štaba Dunavske divizije, koja je učestvovala u bici kod Slivnice.Od 1886. do 1889. godine bio je načelnik Obaveštajnog, a zatim Operativnog odeljenja Glavnog generalštaba. Od 1890. obavljao je dužnost pomoćnika načelnika Glavnog generalštaba. Penzionisan je 1896. godine. Posle Majskog prevrata, reaktiviran je i postavljen za načelnika Glavnog generalštaba. Na ovom položaju je ostao do 1912. godine.

U Balkanskim ratovima bio je načelnik štaba Vrhovne komande. Posle Kumanovske bitke unapređen je u čin prvog vojvode srpske vojske. U Bitoljskoj bici je odigrao ključnu ulogu i pravilnim rasporedom snaga je Turcima naneo veliki udarac u Prvom balkanskom ratu. U nastavku rata je komandovao prodorom ka Jadranskom moru, koji se završio opsadom Skadra. Uprkos vojničkoj pobedi, Skadar je nakon pritisaka velikih sila pripao novoosnovanoj albanskoj državi. U sukobu sa Bugarskom za vreme Drugog balkanskog rata je naneo poraz bugarskoj vojsci u Bregalničkoj bici.

U Prvom svetskom ratu bio je načelnik štaba Vrhovne komande, sve do pogoršanja njegove bolesti 1916. kada ga je na tom mestu nasledio general Petar Bojović. Putnik je komandovao srpskom vojskom za vreme sve četiri neprijateljske ofanzive na Srbiju. Tokom bitke na Ceru, uz pomoć komandanta Druge armije Stepe Stepanovića naneo je Austrougarima veliki poraz. Nakon početnih uspeha, zbog gomilanja neprijateljskih snaga na Drini, povukao je vojsku i spremio se za novu odbranu Srbije.

Njegova odluka da napusti Beograd i skrati front za vreme Kolubarske bitke je bila presudna, jer je srpska vojska dobila vreme da se oporavi i odmori. Preporođenu srpsku vojsku je poveo u ofanzivu koja je nanela odlučujući udarac Austrougarima kod Suvobora, nakon čega je austrougarska vojska potisnuta sa teritorije Srbije. Kada je počela četvrta ofanziva na Srbiju, Putnik je već bio teško oboleo i nije imao mnogo udela u operativnim odlukama. Uspeo je da organizuje povlačenje srpske vojske preko albanskih i crnogorskih planina na albansko primorje. Teško bolestan, Putnik je stigao u Skadar 6. decembra 1915. godine, a 9. januara 1916. je prebačen na Krf, gde se lečio do septembra iste godine. Sa Krfa je otišao u Nicu da nastavi lečenje, gde je i preminuo. Njegovi posmrtni ostaci su preneti 6. decembra 1926. godine u Kraljevinu SHS, skoro deset godina nakon smrti. Sahranjen je 7. decembra na Novom groblju uz sve državne i vojne počasti. U ličnom životu slavni vojskovođa Radomir Putnik je bio povučen i skroman čovek. Za vreme balkanskih ratova, naredio je da dnevnice potporučnika i vojvode budu iste. I jedni i drugi dobili su tri dinara dnevno.U javnosti nikad nije bio razmetljiv i nije voleo hvalisavce.

Njegovo izbegavanje da u javnosti nosi svoja odlikovanja pročula su se. Ostala je zabeležena priča da je vojvodu Putnika neko jednom pitao zašto je to tako. “Moje dekoracije su ispod mundira“, govorio je vojvoda Putnik. Radomir Putnik je uvršten je u red najvećih vojskovođa Prvog svetskog rata i srpske ratne istorije.

Dr Uglješa Mrdić