Pozorišni život u Šapcu – duga i bogata tradicija

Šabačko pozorište  je gradska institucija kuluture, koja nastavlja bogatu tradiciju pozorišnog života u Šapcu, gde je prva predstava odigrana 1840. godine. Reditelj ove predstave bio je gimnazijski profesor Damnjan Marinković, a u predstavi su igrali njegovi učenici, zbog čega ova institucija i danas radi pod krilaticom: mladi od 1840. Ovim motom, želimo da naglasimo spoj dramske tradicije i aktulenog, inovativnog pozorišnog izraza, što je i osnovna karakreristika repertoara Šabačkog pozorišta.

Godišnje, Šabačko pozorište premijerno prikaže od pet do osam novih produkcija i odigra oko dvesta predstava, na svom repertoaru, kao i na gostovanjima. Isto tako, Šabačko pozorište na svojoj sceni ugošćava različite predstave i pozorišta, trudeći se da svojoj publici pruži najbolji uvid u savremenu, pozorišnu produkciju. Pozorište igra večernje predstave, kao i predstave za decu i mlade, iz čega se jasno vidi cilj i misija ove ustanove. To je širenje i unapređivanje pozorišne kulture u Šapcu i ostalim gradovima Srbije, u kojim redovno gostujemo.

Šabačko pozorište se nalazi u strogom centru Šapca, u zgradi Zanatskog doma, koja je sagrađena 1933. godine i koja je zaštićena kao nepokretno javno dobro i spomenik kulture. U ovoj zgradi, Šabačko pozorište ima dve scene: Veliku scenu “Ljubiša Jovanović” i Malu scenu “Dr Branivoj Đorđević”, obe nazvane po šabačkim velikanima pozorišne umetnosti. Takođe, u okviru pozorišta radi i Galerija “Vladislav Lalicki”, nazvana po čuvenom šabačkom slikaru i autoru logoa ove ustanove, a pored dve scene i jednog galerijskog prostora, Šabačko pozorište raspolaže prostranim foajeom pogodnim za tribinske programe i Pozorišnim klubom,  koji je otvoren za publiku, i koji predstavlja omiljeno mesto okupljanja pre i posle predstava.

Inače, pozorišni život u Šapcu ima dugu i bogatu tradiciju i počev od 1840. godine, kada je Damnjan Marinković, profesor Šabačke gimnazije, pripremio prvu pozorišnu predstavu Svetislav i Mileva, Jovana Sterije Popovića. Predstava je u zgradi Šabačke gimnazije izvedena dva puta, prvog i drugog dana Božića. U to vreme bilo je to jedino pozorište u Srbiji. Sledeća važnija etapa pozorišnog života bila je 1848. godine kada je u Čitalištu šabačkom igrano sedam predstava.

Godine 1906. osnovano je profesionalno Šabačko pozorište, kada je oformljen i stalni ansambl od dvadeset profesionalnih glumaca i dva reditelja, izabrana uprava, opremljene radionice za izradu kostima i dekora. Predstave su igrane u Velikoj Kasini.

Neposredno posle oslobođenja u Šapcu, pozorište obnavlja rad kao Narodno pozorište, koje je prvu predstavu dalo 14. decembra 1944. godine.

U drugoj polovini 20. veka ovo pozorište je priređivalo čuvene Svečanosti Ljubiše Jovanovića na kojima su učestvovala najelitnija pozorišta tadašnje Jugoslavije.

Do 2002. godine pozorište se zvalo Ljubiša Jovanović, a od 2014. godine tako se zove velika scena ovog pozorišta.

„Ovaj medijski sadržaj sufinansiran je sredstvima  grada Šapca,  u okviru projekta „Šabac grad kulture“  za 2021. godinu.

Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva“.