Političar sa profilom kolerika, koji ne može da sakrije agresiju…

Zašto predsednik opštine Stari Grad, Marko Bastać širi nasilje i brutalnost?

Nasilje i agresivno ponašanje koju sve više sprovodi Marko Bastać, odlazeći predsednik opštine Stari grad, posledica je njegovog karaktera: ispod, na prvi pogled, mirne i stabilne osobe, krije se sušta suprotnost! Šta reći o osobi, za koju se ispostavilo da je venčanog kuma fizički maltetirao na način od koga se gnuša čitava srpska javnost?

Naime Bastaćev psihološki profil je veoma specifičan: ovaj agresivac u korenu je tipičan primer PRIKRIVENOG KOLERIKA!  Prema definiciji, kolerična osoba je po prirodi je usmerena ciljevima, živi da uspe, brza je u organizaciji. Kolerik je usresređen na zadatke, ali istovremeno i vrlo otvoren. Njegov moto je: „Samo napravi – odmah!“ Žele da drže stvari pod kontrolom, odlične su kao vođe, vrlo su otvoreni, direktni i odlučni. Međutim, njihova slaba strana je da se jako brzo razljute i uzrujaju, nastrojeni su zapovednički. Često su ‘sirovi’ i neobazrivi u ophođenju s ljudima i mogu emocionalno da povrede ljude oko sebe. Uvek im se žuri, a na odmor gledaju kao na gubljenje vremena.

Predsednik Starog grada pokušava da se predstavi kao savršeno stabilna i sposobna osoba, pragmatičan političar, lider, a ustvari iza ove maske lako se otkriva gluma i foliranje. On često deluje neprirodno staloženo, kao da je pod dejstvom nekog narkotika ili bar tableta za smirenje. 

Njegova agresivnost, pak, koliko god pokušavao da je prikrije dolazi do izražaja u odnosu prema najbližim saradnicima šefovima službi i porodici: tu ne bira sredstva da ispoljava bes. Zahteva besprekornu pokornost i odnanost „u sred noći ako treba“, i svi su jednaki,  svi su poslušnici i samo njegova je poslednja. To najbolje zna upravo Lazar Lešnjak, doskorašnji bliski saradnik i venčani Bastaćev kum koji je doživeo mučenje vezivanjem za stolicu i prebijanjem. On je to javno obelodanio, a koliko još ima njegovih bliskih sagovornika koji trpe, a ne smeju da se oglase, zbog straha za svoj posao i egzistenciju?

A kada su ostali u pitanju, npr. širi nivo zaposlnih i dalje okruženje? U ovom slučaju Bastać svoju agresivnost prenosi na svoje izvršioce: načelnika opštinske Uprave Andreja Berlingara i Branka Miljuša, člana Veća i faktičkog urednika opštinske info službe: Sve ono što bi on rekao, sada govore oni: od grubog obraćanja bez persiranja, do nipodaštavanja stručnosti i ličnosti itd.

To je otprilike pandam iskompleksiranim ljudima koji svoju agesivnost „leče“ besnim automobilima, ili agresivnim psima npr. Tako Bastać koristi svoje izvršioce.

Uostalom boljeg uzora od svog,  šefa stanke Dragana Đilasa i nije mogao da nađe. A to je brak iz računa jer Bastać nije naivan, on koristi sva dozvoljena i nedozvoljena sredstva, samo da bi zadržao privilegiju vlasti. Međutim, ostaće zapamćen kao NAJGORI PREDSEDNIK STAROG GRADA IKADA…

Bastać i njegova „družina“ teže da svoje surove ciljeve završavaju smesta, bez prava bilo koga da prigovara, a obrazloženja za njih su često prožeta lažima i izmišljotinama.

Tako je svoj fantomski Kol centar ili u prevodu stecište polu-legalno angažovanih aktivista u opštini, nepostojeću i nesistematizovanu službu, uselio u najlepše prostorije u opštini, gde je bila smeštena Služba za informisanje, koju su činili stalno zaposleni novinari i urednici. Sve je završeno za jedno popodne, bukvalno za nekoliko sati, a ovaj posao radili su Bastaćevi poslušnici od funkcionera do običnih članovi i aktivista njegovog tadašnjeg pokreta „Čuvari Starog grada“.

E. E.