Neuspela generalna proba za 13.april! Još jedna dobra lekcija građana Beograda poraženim i zaboravljenim: “ Ni ne pomišljajte da ćete se vratiti na vlast”!

Beogradski protesti večeras prolaze baš kao što su i oni sinoćnji u gradovima širom Srbije. Bezlični, bezidejni, sa veoma malim brojem okupljenih nezadovoljnika  koji su spremni da krenu u kolonu za liderima bivše muljatorske dosmanlijske vlasti ( Djilasom, Jeremićem, Stefanovićem, Tadićem..) a još manje za “Boškićem Ljotkićem”…

Premalo istomišljenika Đilas, Jeremić, Obradović, Stefanović i Veselinović imaju čak i u dvomilionskom gradu kakav je Beograd. Znaju to oni vrlo dobro, a večeras se to po ko zna koju subotu pokazalo i na delu. Odavno su se od njih distancirali samozvani lideri tog tobožnjeg širokog narodnog bunta. Sa njima ne žele ni braća Trifunovići, prvi inicijatori i glasogovornici na okupljanima nezadovoljnih građana. Sa njima neće ni svi oni koji su se svih ovih subota pojavljivali na Studentskom trgu kao govornici: profesori, novinari,glumci, pa čak ni ona koja je od malih građanskih protesta u Beogradu registrovala firmu ( Udruženje pod nazivom “ jedan od pet miliona”).

Šta onda da rade? Sa kime će dočekati taj kako kažu sudbonosni 13.april, kao datum okupljanja i ostajanja na beogradskim ulicama dok se njihovi zahtevi ne uvaže i sa vlasti pobegnu svi glavom bez obzira? Kako sada stvari stoje, ne da neće imati u Beogradu podršku ni za pošteni miting protiv vlasti, nego neće imati sa kime ni šatore da postave na Terazijama, ako uopšte neka takva suluda ideja ikome padne na pamet!

Đilas, Jeremić, Obradović, Stefanović ne žele da prihvate, jer niko ne veruje da su toliko glupi, da se srpski narod, posebno onaj u Beogradu mnogo umorio od haosa, nasilja, sukoba,tuča,suzavaca i na kraju stranog mešanja sa bombardovanjem…I što je jopš bitnije: njima ne veruju!  Nikome više nije do nasilja, ni po koju cenu. Niko više ne želi da živi u strahu, neizvesnosti šta će biti sutra. Opekli su se jednom i nikada više. Prevareni su jednom i neće više!

Veruju u velikoj većini onom koji ih je poveo u novu Srbiju, drugačiju od one u kojoj su tonuli pod Tadićem, Đilasom,Jeremićem,Stefanovićem…

U svakom trenutku, na svakom mestu, jasno poručuju: da sa njima više neće ni u šetnju parkom, a kamo na išta ozbiljnije. Da ih u tome ne mogu naterati svi ti silni majstori za specijalne operacije i ratove koje su tako uspešno proizvodili decenijama unazad širom sveta.A, ako je neko uzeo I pare za to, neka odmah krene da im polaže račune za neuspelu operaciju!?

Jer, da bi neko danas izveo tu takozvanu “ kritičnu masu” na ulice ( po definciiji zapadnih tvoraca specijalnog rata!?) morao bi da bude pravi Hudini nove srpske istorije. A, takvoga nema. Ne postoji bolji način da se Srbija izbavi iz ekonomskih nevolja –od onoga što se danas radi. A, to što se i dalje “diže buna protiv lopova”, pa to nije ništa novo. Narod je bar za to u pravu. Ta borba u ekonomski poprilično oporavljenoj zemlji – tek predstoji. U tome, bar verujemo, ne bi trebalo da bude razmirica između aktuelne vlasti i onog malog buntovnog dela naroda…

E.E.