Jedna od najlepših stvari koja postoji na ovim našim balkanskim prostorima je srpska sloga. Suprotno od srpske sloge su srpske podele. Te podele su višeslojne. Ili se mi Srbi delimo prema veri kojoj pripadamo, ili prema poreklu ili ko kojem rodnom kraju pripada…
Da ne govorimo o političkim i sportskim podelama. Političke i sportske podele su nešto što mi sami za života izaberemo. Svi imamo pravo na opredeljenje koju ćemo političku stranku da podržimo, da joj pripadamo, ili za koji ćemo sportski klub da navijamo. Ta vrsta podela je naš lični izbor. Međutim, one podele koje bole svakog normalnog čoveka su međusrpske podele koje odakle. Bio sam svedok jedne takve situacije, kada mi je jedan opozicioni odbornik na sednici Skupštine opštine Vračar rekao: „Šta ti hoćeš? Juče si došao u Beograd. Ti si došljak!“
Njegova reakcija mi do kraja nije jasna. Prvo da definišemo pojam „došljaka“. Odakle došao? Gde došao? Zar Beograd nije glavni grad i prestonica svih Srba i svih građana Srbije? Od kada se to delimo? Zar nismo pripadali jednoj velikoj državi Jugoslaviji i zar nismo rađani u različitim krajevima tadašnje države? Zar nismo kao Srbi svi živeli u istoj državi? O kakvoj onda slozi govorimo.
Kome sam ja kriv što sam rođen u Trebinju (Republika Srpska – BiH), potom živeo jedan deo života u Mostaru (BiH – deo pripada Federaciji BiH a deo Republici Srpskoj) i sa sedam godina 1985. godine došao u Beograd gde sam najveći deo života proveo na teritoriji Opštine Vračar. U koju kategoriju došljaka spadam?
Ajde da detaljno definišemo taj pojam „došljak“.
Dakle imamo ljude čiji su dedovi došli u Beograd i oni se smatraju došljacima iako živi njihova porodica skoro 100 godina u Beogradu. Onda imamo došljake posle Drugog svetskog rata, pa onda imamo došljake koji su doselili devedesetih za vreme ratova. Imamo i došljake koji su došli zbog studija, posla ili iz ekonomskih razloga ili zato što su želeli da krenu za boljim životom, pa došli u glavni i najveći grad ili što im je neko od rodbine već tu živeo i imali su lakšu mogućnost zapošljavanja.
Šta ćemo sa došljacima iz drugih delova Srbije? Šta ako je neko rođen u Beogradu pa otišao sa svojom porodicom da živi u Kruševac, Niš ili Novi Sad pa se vratio u Beograd. Da li je on došljak? A šta ako su mu baba i deda Beograđani a roditelji otišli u Nemačku i on iz Nemačke došao u Beograd. Da li je i on došljak?
Srbija je slobodna demokratska država i normalna su kretanja stanovništva sa jednog dela na drugi.
Šta ćemo sa Beograđanima i oni se dele. Lažna beogradska elita je takođe podeljena. Podeljena na „Krug dvoje“ – centralni deo opština Vračar, Palilula, Savski Venac i Stari Grad, na Voždovčane, koji se dele na gradski deo i na podavalska sela, na novobeograđane koji su podeljeni po blokovima. Onda imamo i zemunce, rakovčane, žarkovčane… Da ne govorimo o sedam prigradskih beogradskih opština. A šta ćemo ako je neko iz Surčina ili Grocke doselio u centar grada? Da li je i on došljak? Da li i on mora da polaže računa lažnoj eliti pod izgovorom da je samo 30 kilometara od Slavije živeo dok nije došao da živi na Terazije? A šta ćemo sa onima koji žive na levoj obali Save a rade na desnoj obali Save. Da li su i oni došljaci? A o Dunavu da ne govorim.
Šta ako su neka deca odrasla u „krugu dvojke“ a onda se drznuli da upišu neku novobeogradsku gimnaziju a onda fakultet na Voždovcu. Da li se i oni smatraju došljacima ili otpadnicima od centralnog Beograda?
Jasno Vam je da o ovakvim primerima možemo da pišemo u nedogled.
Ova priča o došljacima koju potencira lažna beogradska elita je umobolna i smešna. Žalosna. Antigrađanska i antisrpska. Antiljudska i antievropska. Bez sistema vrednosti. Nije bitno ko je odakle došao već ko je kakav čovek.
Na kraju moram citirati velikog Momu Kapora jednog od najpoznatijih u istoriji Hercegovaca u Beogradu:
„Sjedim na jednom crvotočnom splavu na Adi Ciganliji i razmišljam da li da se okupam u Savi. U meni se bore Hercegovac i Beograđanin. Beograđaninu hladna voda, Hercegovcu prljava i mutna, a meni vruće! Beograđanin, oprezan kao što ga je Bog dao, šapuće mi da ćemo se sva trojica prehladiti. Hercegovac se sa tugom seća smaragdne Trebišnjice koja može da se pije i zelene Neretve u koju je skakao s mostarskog Starog mosta. Kune su da se u Savi ne bi okupao da mu daju ne znam šta! (Kao da mu neko, uopšte, nešto i nudi!) Kroz mene teku mnoge rijeke; ljupka, ženstvena Sava, potuljeni gospodar Dunav. Valja se tromi Misisipi Marka Tvena (“Zaboravi to!”, odmahuje rukom Hercegovac, rođeni rusofil), lukava bludnica Sena koja ume da izmami čovjeku i posljednju paru, ogrće se sivim penjoarom mutna Temza, šumi Miljacka ispod mostova promjenjenih naziva, zlati se i blista sveta rijeka Krka, gazim Kupu, Cetinu i Zrmanju – Oj, Moravo, moje selo ravno…
I dok se ona dvojica u meni prepiru, skačem u Savu, baš me briga! Beograđanin odmah kraul, Hercegovac leptir stil, a ja na leđa! Ne može se ni zamisliti kako to izgleda onima sa obale.
Hercegovac živi u meni još prije mog rođenja; Beograđanin od devete godine, kada sam se 1946. doselio u ovaj grad.
Jedan govori ekavski, drugi insistira na ijekavskom.
Najgore mi je na koncertima u Kolarcu. Beograđanin, kao, obožava dosadne Malerove simfonije, a Hercegovac istog časa utone u san i, da oprostite, glasno diše, pa ga svi naokolo bude i utišavaju. On bi da sluša gusle.
Beograđanin, opet, zijeva dok guslar pjeva o starim junacima i čudi se što brkati ljudi plaču.
Priznajem, zagorčavaju mi život na svakom koraku. Ne znam kud da se denem od njih dvojice“.
A da ne govorim o Hercegovcu Luki Ćeloviću Trebinjcu, koji je s početka 20. veka bio je jedan od najbogatijih i najuticajnijih ljudi u Srbiji. Imetak je stekao baveći se prodajom na veliko i iznajmljivanjem objekata, a kao finansijer, predsednik Beogradske zadruge i veliki prosvetni dobrotvor, stekao je veliko poštovanje i ugled po kome je čuven do danas.
Ćelović je posebno zadužio sam Beograd. Naime, upravo zahvaljujući njemu Savamala je postala novi prestonički centar i dobila predivna zdanja koja su ostale u amanet budućim generacijama, a Beogradski univerzitet stekao zaleđinu za naučni i obrazovni rad.
Baš se pitam šta li lažna elita misli o njemu?
Da li im i on smeta što je došljak i što je skoro sve što je imao ostavio Beogradu! I to upravo u „krugu dvojke“.
Lažna elito, bolje ćuti i ne deli naš narod na osnovu vašeg bolesnog sistema vrednosti!
Dr Uglješa Mrdić