„Mega tajkun – politički profiter“ pušta niz vodu „svog glavnog jurišnika Boškića Ljotkića“?!

Pismo koje je posredstvom jednog niskotiražnog medija uputio srpskoj javnosti Boško Obradović, na žalost videće i pročitati mali broj Srba. Šteta. Jer, bi iz njega mogli da otkriju pravu prirodu i suštinu čoveka koga samo pamte po lošem, agresivnom, bezobraznom i nasilnom! Verovatno neće ni „njegov šef“ Dragan Đilas, jer je on već presudio, da je Obradović u subotu veče, divljačkim nasrtajem na Narodnu skupštinu –preterao. I da će zbog toga trpeti ozbiljne plitičke kosekvence u njihovom opozicionom političkom nenarodnom bloku?!

Da čovek prosto ne poveruje, sa koliko licemerja se Obradović obraća srpskoj, ali pre svega pristalicama Srpske napredne stranke „ moleći ih“ da više ne daju podršku, kako to on kaže, „ kriminalcima, proizvođačima silnih afera i neispunjenih predizbornih obećanja“!?!

Čačanski „Grebić“ sipa drvlje i kamenje protiv aktuelnog režima, baveći se tračevima, neistinama ili u najgorem slučaju neproverenim glasinama od čega pravi fetiš istine, lažne premise iz kojih izvlači pogrešne zaključke!? On i ona „nesretna Pančevka“ izgleda imaju zadatak da u narednom periodu srpsku javnost zapljuskuju skoro svakim danom nekom novom lažnom aferom, koje se rasprše istoga trena kada ih izgovore u Narodnoj skupštini poput mehura od sapunice! Ali, njihovi mentori smatraju da je i to dovoljno u nedostatku istine, činjenica i dokaza, da se Srbija drži na ivici haosa, bezumlja i neprirodne političke napetosti! Da bi oni, onda mogli da nastupe kao pomiritelji dve sukobljene strane? Pardon gospodo Soroševci: U Srbiji u ovom slučaju ne psotoje dve sukobljene strane, već samo grupica političkih profitera koji bi opet hteli vlast, ali bez izbora i bez narodne podrške?! U takvoj situaciji ne psotoje dve strane u političkom i svakom drugom sukobu, već samo grupica onih koji ne biraju način i sredstva ne bi li do vlasti došli…

Da li bi, po istom modelu i još većim žarom Obradovićevi politički protivnici mogli isto tako da se bave njegovim likom i delom i svime onim što mu odavno spočitavaju njegovi izvorni politički saborci, osnivači pokreta Dveri? Itekako. I sigurni smo da u svim tim pričama oko uzimanja para napolju, pa  o „nestalim“ parama namenjenim za Hilandar, pa oko  lažnog optuživanja i isterivanja iz stranke prvo Parovića, pa potom Glišića – sigurno ima više istine i činjenica nego u svemu ovome što danas ON spočitava svojim politički protivnicima?!

Prosto je neshvatljivo sa koliko lepih reči pokušava ovaj čačanski  „ Grebić“ da upakuje svoju ni malo naivnu i ni malo politički miroljubivu priču u kojoj samo pored njegove fotografije fali maslinova grančica, neki golub mira ili neki drugi znak prijateljstva, miroljubivosti i lične pažnje prema svima!

Ne znamo pouzdano koja je Obardovićeva  ličnost bila u pitanju, dok je pisao to pismo, ali je u svakom slučaju sakrio svoju pravu prirodu, identitet od koga je, od preksinoć počeo da beži i „njegov šef“, Dragan Đilas, govoreći da udaranje zastavom u prozor Narodne skupštine  nikako ne može biti ljubazno kucanje na vrata?! I izvinuo se svima zbog gesta „ njegovog razularenog malog“…

„Boškić Ljotkić“ je odavno prešao crtu normalnog i realnog dostojanstvenog političkog delovanja, pa zato čudi da u svom pismu srpskoj ( naprednjačkoj) javnosti ni jednom jedinom rečju ne spominje sve ono što ga je svrstalo u red najozbiljnijih srpskih političkih štetočina i siledžija, da ne upotrebimo neku goru reč, koju, ruku na srce, zaista zaslužuje: Pretnje političarima, članovima porodice, verbalna vređanja, napadi na novinarke, upadi u državne institucije, vređanje predsednika države i članova njegove porodice – su stalni vokabular ovog nazovimo ga političara!

Ako je siledžijstvo po nacističkim modelima mera njegove politike – a jeste, onda Boško Obradović nema šta da traži na srpskoj političkoj sceni!? Svakoga dana sa svakim novim siledžijstvom gubi ionako malo biračko telo! Uviđa to i njegov (ne)očekivani politički prijatelj i vođa,“ Mega tajkun i politički profiter“, pa je evidentno da će ga pustiti niz vodu! Tačnije, istoga trena, kada za to dobije mig spolja, istih onih koji su davno dali mig i „Boškiću“ da napusti realnu izvornu tvrdu nacionalnu srpsku desničarsku politiku i krene u avanturu nasilja i izazivanja haosa iz kojeg  njemu zaista nema povratka! Šteta.  

Mačvanski.info / Embargo