Licemerje tzv.opozicije: Umesto da razgovaraju sa narodom i saznaju zašto ih NEĆE, oni mole Amere da im Vučić obezbedi izborni legitimitet!?!

Đilas, Jeremić, Tadić, Obradović, Stefanović, Petrović, pa i Zelenović –  drže se čvrsto i brane svoje liderske virtuelne političke prestole da im ne pada na pamet da ga ikome drugom prepuste!

Uživaju u svojoj liderskoj ulozi, koja je mnogima od njih obezbedila sve ono što nisu imali: pare, moć, uticaj, popularnost… Politika  kao prva sluškinja svih mogućih poroka, promenila im je svest, način razmišljanja, pa čak i način ophođenja, ma  i način  hodanja. I kad u ime kampanje odu na pijac, ili najbližu prodavnicu – učini im se da su zakoračili u Belu kuću, Dauning strit ili briselsku ekonomsko-političku veš mašinu „za ispiranje samosvesti“!

I sve bi to za sve njih bilo bajno i sjajno, samo da je trajno. Izgubili su rok važenja, a baš su mislili da su trajni. Nikako da shvate, da su  pečatirani,  da su zabajatili, da više nikome nisu bitni? KO im je to uradio?  Ko drugi nego narod. Onaj isti koji su tako vešto obmanuli više puta. Ali, više „ neće da može“:

„ Imamo pare, ali smo izgubili vlast i moć“, godinama ponavljaju u razgovorima  ove političke meduze. Prži ih sopstveno saznanje da im je istekao rok upotrebe na političkoj sceni Srbije?! Da nastave tamo gde su 2012.stali… Ogrezli u bahatosti i samozaljubljenosti, još uvek ne mogu da veruju, da ih je „politički zgazio Vučić“, u koga nikada nisu polagali ni gram šanse da će ih toliko nadmašiti!? Višegodišnja politička agonija nametnula je pitanje: Šta sada?

Ako ih narod neće. Ako pred taj isti narod nemaju ništa da iznesu od onoga što su već iznosili? Ako ne mogu da smisle ni jednu novu laž koju već nisu izrekli? Ako su i sami izgubili veru i nadu u ono što godinama lažu, mažu …

Đilas i Dušan Petrović, ( koji su inače sami sebe proglasili kao najumnije opozicione glave!?) se setiše: „ Pa hajde da opet kukamo i molimo Amere, da nam opet pomognu…Da bar sednemo za isti sto sa Vučićevim ljudima!? A, ostalo će uraditi naši medijski spin majstori“…

Tako i bi. Jedan sasvim protokolarni statusno neobavezujući sastanak na FPN-u ( niko ne zna zašto se to baš tamo odigralo pre neki dan?), odmah je američka N1 TV označila kao popuštanje Vučića, kao prihvatanje zahteva opozicije za izmenom izbornih zakona, oslobađanje medija kao preduslova poštenih i fer izbora…

Naravno da od svega toga ništa nije tačno. Ništa se nije bitno desilo na tom sastanku. Usput rečeno, uopšte nikome nije jasno zbog čega se o ičemu bitnom razgovaralo van okrilja Skupštine Srbije u kojoj i ova sadašnja opozicija ima svoje poslanike?!

Ako se tzv.opozicija plaši sopstvenog naroda, koji ih NEĆE, zbog čega je aktuleni režim prihvatio nekakav sastanak pod okriljem i NVO, ako su unapred znali da će to zapadni spin majstori znati da iskoriste i preformulišu? Nije li to možda Vučićeva šaragarepa na predugačkom štapu za „lažnu“ srpsku opoziciju?

Onima koji nemaju ništa racionalno, konkretno i korisno da ponude svom narodu van vračarskih i doprćolskih kafića – ne mogu da pomognu nikakve izmene izbornih zakona, kobajagi sloboda medija. Iz Takovske se gledaju utakmice, serije i filmovi. Politika se vodi na licu mesta u Surdulici, Kuršumliji, Azanji,  Velikom selu, Lučanima, Mačvi, Mokrinu, Jabučkom ritu, Inđiji, Sremskoj Mitrovici, Gornjem Milanovcu, Priboju…

Građani Srbije nemaju vremena ni živaca da iznova  slušaju  lažna obećanja i naklapanja iz TV studija samoproglašenih političkih vođa…

Komentar Emabrgo