Ja verujem, a Vi?

Jedna od osnovnih stvari kada se bavite društveno-političkim aktivnostima je da verujete u to što govorite i u to što mislite. Naravno da se podrazumeva da poznajete program političke opcije kojoj pripadate ili koju simpatišete. To Vam je osnova i za bavljenje politikom.


E, isto tako treba da verujemo u naše političare koji zastupaju državne i nacionalne interese. Treba da verujemo u predsednika Republike Srbije Aleksandra Vučića! Vučić ne može sam. Potrebna mu je podrška svih nas. Naročito sada kada se bori za srpski narod na Kosovu i Metohiji, za očuvanje srpskih svetinja i da dobijemo najviše od mogućeg.


Srbija je proteklih šest godina uložila ogromne napore i puno truda kako bi uspostavila mir i stabilnost na celokupnom Zapadnom Balkanu. Činili smo sve kako bi se suzdržali od odgovora na razne provokacije koje su dolazile od albanskih političara iz Prištine.


Predsednik Srbije Aleksandar Vučić poručio je sa sednice Saveta bezbednosti UN Srbima na Kosovu i Metohiji da će Srbija uvek biti uz njih.
„Braćo i sestre Srpkinje, koristim priliku da vam se zahvalim na svemu što ste izdržali, na mukama koje ste prošli i kroz koje prolazite i da vam kažem da je Srbija uz vas i da će uvek biti uz vas“, rekao je Vučić.


Lako je nekim građanima da kritikuju iz toplih stanova i udobnih fotelja i da govore šta treba da se uradi u vezi dalje sudbine Kosmeta i srpskog naroda koji živi na teritoriji južne srpske pokrajine. Najveći deo tih kritičara nikada nije ni bio na Kosmetu ili ne pamti kada je bio.


Državno rukovodstvo Srbije kada god treba nalazi se uz svoj narod na Kosmetu. Predsednik Vučić, ministri, poslanici, drugih republički funkcioneri, predstavnici lokalnih samouprava, umetnici, sportisti, naučnici i profesori kada god mogu obiđu svoj narod. Lako je srbovati po Beogradu u „krugu dvojke“.


Da ne govorim o sramnim postupcima pojedinih opozicionih lidera iz čijih usta izlaze reči koje prezentuju govor mržnje.


Svi koji im se suprotstave, mislim na ove opozicionare koji šetaju Beogradom u žutim prslucima, odmah budu izloženi na stubu srama. Sramotna je i hajka koja je pokrenuta prema urednicima i novinarima televizija koji ne misle kao Đilas, Jeremić, Trifunović i ostali iz „đilasove kolone“.


Ako neko od vladajućih funkcionera nešto i odgovori opoziciji odmah većina medija krene u hajku protiv njega.


Ne smemo dozvoliti da u Srbiji ponovo kao u vreme vladavine „dosmanlija“ u različitim oblicima bude opasno govoriti da smo Srbi, pravoslavci, koji vole svoju zemlju i ne dozvoljavaju da se od Srbije i njenih građana otima i krade.


Pojedini tajkuni, kriminalni klanovi i opozicioni lideri postaju sve nervozniji, jer im se smanjuje videokrug uticaja i lobiranja za njihove sopstvene interse. Unervozuje ih rast rejtinga vladajuće koalicije. Ni sami ne znaju šta žele. Očigledno je da se plaše izbora, jer će ubedljivo izgubiti kao i na tek održanim lokalnim izborima u Lučanima, Kladovu, Kuli i Doljevcu.


Plaše se glasa i volje naroda. Plaše se istraga o njihovim malverzacijama i kriminalnim radnjama. Plaše se svoje senke.


Dok se oni plaše, mi moramo da verujemo.


Da verujemo u Srbiju i njeno rukovodstvo. Svaki normalan građanin naše države bio srpske ili druge nacionalnosti treba da bude ponosan kada vidi i čuje Aleksandra Vučića kako se bori za Srbiju i srpske nacionalne interese prilikom nastupa u Savetu bezbednosti Ujedinjenih nacija. Bravo Aleksandre!


Zato dragi građani, verujte! Ja verujem! Ljudi oko mene veruju!


Dr Uglješa Mrdić