Kad mržnja i sujeta nadvladaju ono malo razuma i kad lična pohlepa ode toliko daleko – onda se brišu granice između realnog i nerealnog, virtuelnog i stvarnog! Prepoznajete li u ovim rečima najnovije “ istupe-ispade političkog profitera” Dragana Đilasa, koji se, eto, sada, posle skoro dve decenije bavljenja politikom, osmelio da progovori koju reč i o najvažnijem patriotsko-naacionalnom pitanju našeg identiteta i porekla, problemu borbe za Kosovo i Metohiju, borbe za ono što nam je oružjem i silom oteto pre tačno 20 godina.
“Veliki” i visoki političar, koji od svoje ogromne još više sujete i mržnje ne vidi ništa dalje od sopstvenog nosa, problem Kosova, odnosno sudbonosnog pitanja priznavanja ili nepriznavanja otete državne teritorije i počinjenog genocida nad tamošnjim srpskim življem vidi u samo jednom jedinom činu: A, to je sklanjanje predsednika Aleksandra Vučića iz pregovora sa međunarodnom zajednicom?!
Zašto njemu i njegovim intersnim političkim krugovima, to jest, vlasnicima privatnih političkih firmi, smeta Vučić u pregovorima, ako je već “ izdao Kosovo”, ako se već “ dogovorio sa Amerima, Nemcima i Tačijem”, ako “ ima stalnu tajnu komunikaciju sa zlikovcem Ramušom”, i tako dalje, i tako dalje…
Zar je toliko ostrašćen dnevno-političkim temama da je počeo samog sebe da demantuje? Da samog sebe potire istom onom gumicom, sa kojom su ih građani 2012. godine izbrisali sa naše političke scene?!
Đilasa i “njegovu političku bratiju” iz Saveza za Srbiju ne brinu stotine hiljada onih koji u Srbiji ćute i ne progovaraju o svom povratku na vekovna ognjišta sa kojih su neki proterani, a neki “debelo unovčili proterivanje”? Što im ne pada na pamet da se vrate i pokušaju “ taj demokratski život sa komšijama šiptarima”, o čemu decenijama bruji ceo svet!? Što u njihovu odbranu staje samo jedan srpski političar, koji nije “ ni luk jeo, niti luk mirisao”? Zar na njega treba da se sruči sav vekovni teret borbe za ovaj deo srpske teritorije, oko koje je osvajačku mrežu počeo da plete još austro-ugarski car Franjo Josif, krajem 19 veka?!
Zašto onda Đilasa i njemu slične brine samo jedna stvar: Kako Vučića skloniti iz pregovora? Jel to “stigla hitna depeša od spoljnih mentora”? Kako nekoga koga je odavno “njegov lični kućni ljubimac Ljotkić Boškić”, javno prozvao da je izdajnik, da je potpisao i prodao Kosovo, sada uopšte može da predstavlja problem? Jedno drugo – isključuje. Mada, u njihovom političkom “pilićarenju” odavno nema nikakve logike?! Trebalo bi da Đilas na ovim čuvenim KZŠ na Andrićevom vencu, konačno objasni, kad je lagao i obmanjivao javnost, a kada govori istinu? Ili u oba slučaja laže i obmanjuje? Nešto tu ne valja u “političkoj logici” stručnjaka za aerodinamiku…
A, dok “gospodin aerodinamika” bude pokušavao da “spakuje svoje iskrivljene misli”, srpski predsednik ide u Njujork, “ na noge i pred skute” onih koji nam davno oteše naše i božije… Neće on kao Miloš Veliki, klečati, neće kukati, niti moliti, ali će racionalno,hrišćanski, po ko zna koji put, pokušati da objasni “ zašto su dva i dva četiri”, zašto je zemlja okrugla, a srpski narod miroljubiv, koji je vekovima unazad samo branio svoje i nikada nije osvajao tuđe!?
Dok Vučić bude i dalje uporno “gurao srpski kamen istine i pravde uz Stenovite planine”, tražio “ pravicu za Srbe”, dotle će “ ovi i dalje halabukati i seiriti se nad nesrećom sopstvenog naroda”, stavljajući ličnu pohlepu iznad svih tih nevolja i nesreća… Za srpski narod možda i ima pomoći. Za ove “političke lihvare” – sigurno nema!
E.E.
Foto: mc.rs